Zavist je zanimljiva tema u cjeloj zemlji i svijetu. U njoj pronalazimo smisao života i sve što se nekome dobro dogodi, smeta nam. Urođena mana nam je da mrzimo sve koji su uspješniji od nas, onaj koji ima je lopov, a ona koja je lijepa je kurva. Postoje i takvi ljudi to je istina, ali nije istina da su svi takvi, jer bi ova zemlja i ovaj svijet već odavno propao. Ljudi se zbog različitih stajališta više ne druže, prvog susjeda ne viđamo po nekoliko mjeseci, ako sretnemo nekoga nećemo početi normalnu temu već ćemo odmah početi pričati o "crnoj kronici". Zavist bi bila kolko-tolko normalna riječ za ovakvo stanje, ovo je sve već prešlo u mržnju. Ne shvaćamo da nas jedino zajedništvo s ljudima koje "mrzimo" može spasiti. Možemo pokušati živjeti sami, ali kakav bi nam onda život bio. Mladi se još pomalo druže, oni do 30. godine, ali oni stariji malo-pomalo se povlače, žive samo u zajedništvu s obitelji, a prijatelje su potpuno zaboravili. Tko nas je mogao ovako razdvojiti, ako su naši stari živjeli u zajednicama, sastajali se, organizirali "sila". Odgovor je novac i to nije teško zaključiti. On nam je postao zamjena za sve. Danas nitko ne želi ništa raditi besplatno. Teško je očistiti ispred svoje kuće, jer nam to nitko neće platiti. Prošla su vremena kad su ljudi mogli razgovarati jedni s drugima, danas se moramo ponovno učiti da postignemo kontakt jedni s drugima ili ćemo odvesti ovu civilizaciju u propast. Ne zavaravajmo se da je to nešto što se može preko noći napraviti, ili da se to samo kod nas zbiva. Zbiva se to svugdje, a zatvaranje očiju pred tim problemom samo povećava mržnju među ljudima. Budemo li se više družili s računalom, a manje s čovjekom spasa nam nema. Izreka "čovjek je čovjeku vuk" nam postaje sve draža i teško se odvojiti od nje. Dobro razmislimo gdje ide naš život i što treba promijeniti, jer sutra može biti prekasno...